Naši su učenici s ponosom u školu donijeli fotografije svojih djedova i baka iz vremena kada su bili mladenci. S velikim su zanimanjem promatrali kako su njihovi djedovi i bake izgledali u mladosti, a mnogi su bili i iznenađeni njihovim tadašnjim izgledom.
U sklopu aktivnosti učenici su intervjuirali svoje djedove i bake te saznali mnoge zanimljivosti. Osim datuma vjenčanja, imena vjenčanih kumova i godina u kojima su se vjenčali, doznali su i kakve su darove mladenci nekada dobivali. Među pjesmama koje su se često svirale za prvi ples istaknule su se ”Tako si divna u bijelom” – u originalu je izvode Dečki z bregov, te ”Dišala je roža”, koju u originalu izvode Taborgradski dečki. Na svadbama su se najčešće svirali zagorski valceri i polke.
Mladenci su najčešće kao darove dobivali razne kućne potrepštine: ručnike, posteljinu, deke, jastuke, zidne satove, tanjure, servise za jelo, kristalne čaše, vaze, šalice, ”beštek”, kućanske aparate, lustere, slike, novac te čak i zipku za dijete.
Na vjenčanje su se mladenci uglavnom vozili automobilom, dok su oni koji su živjeli blizu crkve dolazili pješice. Ponegdje su zbog snijega bili prisiljeni ići bez automobila. Proslave su se održavale u obiteljskim kućama, u velikim sobama, ali i u ribičkim ili društvenim domovima. Najmanje gostiju na vjenčanju bilo je oko 15, dok je najveće slavlje brojilo 140 uzvanika.
Kao najljepše uspomene s vjenčanja djedovi i bake najčešće ističu trenutak kada su u crkvi proglašeni mužem i ženom, odlazak po mladu, ples i slavlje nakon ceremonije. Posebno su se prisjetili i dolaska maškara s drvenom tortom i poklonjenom zipkom za dijete. Među zanimljivim uspomenama našla se i priča o kašnjenju budućeg supruga na vlastito vjenčanje jer mu se pokvario automobil. Svadbene proslave najčešće su trajale cijeli dan i noć, sve do jutarnjih sati, a ponekad čak i puna dva dana.
Prvu godišnjicu braka većina je slavila u krugu obitelji ili na večeri s prijateljima, dok su je neki proveli s novorođenim djetetom. Valentinovo uglavnom ne obilježavaju posebno ili ga slave skromno, malim znakom pažnje. Mnogi naglašavaju kako bi Valentinovo zapravo trebalo biti svaki dan – jer ljubav treba pokazivati svakodnevno.
Naši djedovi i bake podijelili su i vrijedne savjete za sretan brak: iskrenost, poštovanje, ”pamet u glavu”, međusobno razumijevanje i pomaganje, ljubav, puno razgovora, kompromis, tolerancija, strpljenje, uvažavanje partnerovih želja i mišljenja, dogovor – ali i, kako su u šali dodali, fino kuhanje.
Od srca im zahvaljujemo što su odvojili vrijeme i zajedno sa svojim unucima prisjetili se dragocjenih uspomena iz svoje mladosti.
Vjeroučiteljica Grozdana Drašković
